Rikard Žic (Zaječar, 9. svibnja 1928. - Rijeka, 9. ožujka 2000.) bio je hrvatski slikar, muzealac i jedan od začetnika samostalnog likovnog društva u Rijeci. U istočnoj se Srbiji rodio jer je ondje njegov otac, književnik Ivo Žic-Klačić, radio kao učitelj.
Gimnaziju je završio u Rijeci 1947. Šest semestara studirao je brodogradnju na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, a potom se okrenuo slikarstvu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu studirao je od 1952., a 1957. diplomirao je u klasi Otona Postružnika. Prije dolaska u muzej službovao je u osnovnim školama u Lici, a potom na Sušačkoj gimnaziji.
Od jeseni 1960. radio je kao kustos i ravnatelj Pomorskog muzeja u Rijeci, osnovanog odlukom iz listopada 1960., danas Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja. Dužnost je obnašao do sredine 1970-ih, prema jednim izvorima do 1975., prema drugima do 1976. U Riječkoj reviji objavio je tekstove o muzejima u Rijeci i o Ivi Perčić. Godine 1975. bio je prvi predsjednik tada samostalnog Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, a HDLU Rijeka navodi ga i među svojim tajnicima. U mirovinu je otišao 1980.
Naslikao je više od dvije tisuće ulja na platnu. Imao je desetak samostalnih izložbi, među ostalim u Rijeci, Rabu, Crikvenici, Umagu, Puntu i Bakru. Muzej grada Rijeke priredio mu je 1997. retrospektivu sa stotinjak radova. Ljeti 2001. njegovi su radovi izloženi na otoku Krku, u Krku, Puntu i Baški. U muzeju je surađivao s arheologinjom Radmilom Matejčić.