Radmila Matejčić, arheologinja i povjesničarka umjetnosti iz Rijeke

Radmila Matejčić (Banja Luka, 7. listopada 1922. - Rijeka, 20. kolovoza 1990.) bila je arheologinja i povjesničarka umjetnosti, kustosica riječkog Pomorskog i povijesnog muzeja i profesorica na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Među Riječanima je ostala najpoznatija po knjizi Kako čitati grad.

Život i školovanje

Rođena je u Banjoj Luci, gdje je pohađala osnovnu školu i gimnaziju. Povijest umjetnosti i kulture te klasičnu arheologiju diplomirala je 1950. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a ondje je 1977. doktorirala tezom Barok u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju. U Rijeku je došla sa suprugom, radiologom dr. Marijanom Matejčićem.

Muzej i arheološka istraživanja

U riječkom muzeju radila je od 1952. do 1980., a od 1954. vodila je arheološki odjel. Vodila je iskapanja u Vinodolu, među ostalim na starohrvatskoj nekropoli u Križišću, te hidroarheološka istraživanja na Kvarneru. Prema ocjeni muzejskog arheologa Ranka Starca, od 1950-ih je godinama bila jedina arheologinja i povjesničarka umjetnosti koja je djelovala u Rijeci, gradu sa slojevima antičke prošlosti kakvu predstavlja Tarsatika.

Barok, knjige i nastava

Od arheologije se postupno okrenula baroknoj umjetnosti i graditeljstvu Rijeke. Autorica je poglavlja o baroku u Istri i Hrvatskom primorju u knjizi Barok u Hrvatskoj (1982., s Anđelom Horvat i Krunom Prijateljem). Objavila je i monografiju Crikvenica (1987.) te knjigu o crkvi Gospe Trsatske i franjevačkom samostanu (1991.). Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas nastala je iz njezinih tekstova za list Naša Rijeka i izlazila je od 1988. u više izdanja. Od 1979. predavala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, najprije honorarno, a redovita profesorica postala je 1981. Pokopana je na groblju Kozala, uz grob fizičara Petera Salchera. O njezinu radu Sušačka revija objavila je članak Kroničarka riječkih dvojbi.