Tarsatika, rimski municipij na mjestu Staroga grada u Rijeci

Tarsatika (latinski Tarsatica) bila je antičko naselje i rimski municipij na mjestu današnjega Staroga grada u Rijeci, uz ušće Rječine. Od sredine 3. stoljeća bila je logističko i upravno središte obrambenog sustava Claustra Alpium Iuliarum. Prema pisanim vrelima, posljednje ostatke grada razorio je 800. godine Karlo Veliki.

Postanak

Ime je predrimskog podrijetla i vezano je uz položaj naselja blizu ušća Rječine u more. Pretpostavlja se da je prapovijesno naselje na desnoj obali rijeke pripadalo Liburnima. U prvim desetljećima nove ere nastao je mali priobalni municipij s ograničenim građanskim pravima. Zgrade su se nizale sjeverno od današnjeg Korza na dužini od otprilike 400 metara.

Središte Claustre

Sredinom 3. stoljeća, u doba duge krize Carstva, podignut je sustav zidova, stražarskih tornjeva i utvrda koji je štitio Italiju. Protezao se oko 135 km, od Tarsatike do Ljubljanske kotline. Tarsatika je dobila novi obrambeni opasač zidina širokih dva metra, a iznad sjecišta glavnih ulica podignut je Principij, utvrđeno zapovjedništvo. Njegov ulaz, Rimski luk (Stara vrata), jedini je sačuvani monumentalni ostatak antičke arhitekture u gradu.

Kasna antika i kraj

Provalom Vizigota početkom 5. stoljeća obrambeni se sustav raspao, a dio stanovnika sklonio se na kvarnerske otoke. Za vladavine Ostrogota i Bizanta grad se djelomice obnavlja, a nad termama nastaje ranokršćanska bazilika s podnim mozaicima, na mjestu današnje crkve Uznesenja Marijina. Početkom 7. stoljeća život u gradu gasne, a preživjeli su se vjerojatno povukli na Trsat, na koji je prešlo i ime. Nakon pogibije furlanskog markgrofa Erika kod zidina Tarsatike Karlo Veliki je sljedeće godine, 800., razorio posljednje ostatke naselja.

Istraživanje

Većinu tragova uništio je razvoj grada, no ostaci zidina, Principija i bazilike otkriveni su zaštitnim istraživanjima u Starom gradu. Nakon Drugoga svjetskog rata Rijeka je godinama imala samo jednu arheologinju, Radmilu Matejčić.