Ivan Antun Benzoni, senjsko-modruški biskup iz Rijeke

Ivan Antun Benzoni (talijanski Giovanni Antonio de Benzoni; Rijeka, oko 23. svibnja 1693. - Rijeka, 3. prosinca 1745.) bio je senjsko-modruški biskup od 1730. do smrti. Potjecao je iz ugledne riječke patricijske obitelji. U nekim se riječkim popisima kao godina rođenja navodi 1687., no Hrvatski biografski leksikon i biskupski popisi navode 1693.

Obitelj i školovanje

Sin je Feliksa Benzonija i Uršule, rođene Marotti. Njegov ujak Juraj Franjo Marotti bio je biskup Pićna od 1714. do 1740. Filozofiju i teologiju Benzoni je studirao u Perugi i ondje doktorirao 1713., a govorništvo u Rimu, gdje je 1717. zaređen za svećenika. Po povratku u Rijeku postao je kanonik Zborne crkve, a zatim generalni vikar pićanskog biskupa. Obitelj Benzoni doselila je u Rijeku iz Cremone 1650., a plemićki je naslov dobila 1720.

Biskup

Car Karlo VI. (u hrvatskim izvorima i kao Karlo III.) imenovao ga je modruškim arhiđakonom, posebnim savjetnikom svojeg veleposlanstva pri Svetoj Stolici i čuvarom carskog arhiva u Rimu. Za senjskog i modruškog biskupa imenovan je 1730.: papa Klement XII. potvrdio je izbor 2. listopada, a biskupsko ređenje slijedilo je 8. listopada.

Na bečkom dvoru isposlovao je stipendije za šestoricu klerika u isusovačkom kolegiju u Rijeci, a od Kongregacije za širenje vjere u Rimu nabavljao je hrvatske i glagoljske liturgijske knjige i dijelio ih kleru. Marčanskog episkopa Teofila Pašića imenovao je vikarom za vjernike istočnog obreda u svojoj biskupiji, nadajući se da će prihvatiti jedinstvo s Katoličkom crkvom, no taj pokušaj nije uspio. Objavio je i djelo Casus reservati (latinski i hrvatski, Venecija 1736.). Umro je u Rijeci 3. prosinca 1745., a pokopan je u Zbornoj crkvi.