David Bunetta bio je arhitekt koji je između dvaju svjetskih ratova projektirao velik dio građevina na Sušaku, danas dijelu Rijeke. Prema Hrvatskom biografskom leksikonu rođen je 29. prosinca 1891. u Mrkopalju, a umro je u Rijeci 10. srpnja 1964. Neki izvori kao mjesto rođenja navode Ledenice.
Graditeljsku školu završio je u Zagrebu 1912., a usavršavao se u Berlinu i Stuttgartu. Završio je Akademiju za arhitekturu u Berlinu, a u ateljeu arhitekta Paula Bonatza radio je na idejnom projektu novoga kolodvora u Stuttgartu.
Uoči Prvoga svjetskog rata došao je u Rijeku, gdje je s inženjerom Milanom Čalogovićem izveo Lučka skladišta. Nakon rata radio je na Sušaku, u poduzeću Ferrobeton. Projektirao je Javna skladišta i stambene zgrade na sušačkom Bulevardu, rekonstruirao je hotel Park te projektirao niz vila uz obalu Pećina. Među njima je vila Ružić na Pećinama 5, koju je 1938. dao sagraditi odvjetnik i političar Viktor Ružić, a u njoj se danas čuvaju Memorijalna knjižnica i zbirka Mažuranić-Brlić-Ružić. Projektirao je i proširenje kapele Presvetog Srca Isusova na Sušaku, dovršeno 1931.; ta je crkva danas sjedište sušačke župe sv. Ćirila i Metoda, o čijem se prvom župniku govori u članku o Martinu Bubnju. Prema predaji, između dvaju ratova izgradio je pola Sušaka.
Poslije Drugoga svjetskog rata djelovao je u poduzeću Rijeka-projekt. Projektirao je industrijske i brodograđevne objekte, među njima proširenje tvornice papira u Rijeci, brodogradilište 3. maj u Rijeci, Uljanik u Puli i brodogradilište u Kraljevici. Hrvatski biografski leksikon njegov stil opisuje kao sklon eklekticizmu s utjecajima berlinske škole, a poslije pod utjecajem Viktora Kovačića; taj je stil, prema leksikonu, prenosio i na ostale graditelje na Sušaku.