Podhum je naselje na Grobničkom polju, u općini Jelenje sjeverno od Rijeke, koje je prema popisu iz 2021. imalo 1356 stanovnika. Poznato je po zločinu koji su 12. srpnja 1942. počinile talijanske okupacijske snage: strijeljani su muški stanovnici sela, a selo je spaljeno.
Nakon okupacije u travnju 1941. područje Grobništine došlo je pod upravu talijanske provincije Carnaro sa sjedištem u Rijeci (Fiume), na čijem je čelu bio prefekt Temistocle Testa. Odmazda u Podhumu bila je motivirana povezanošću stanovništva s partizanima. Izvori se razlikuju u tome koji je događaj bio neposredni povod; najčešće se navodi ubojstvo učiteljskog para Renzi u lipnju 1942. Dana 12. srpnja 1942. u selu su zatečeni muški stanovnici odvedeni i strijeljani, a izvori navode različite dobne granice žrtava.
Točan broj ubijenih nije utvrđen. Najčešće se navodi 91 žrtva, a stručna literatura govori o više od stotinu ubijenih, dok neke procjene idu do oko 130. Rodbina, ukupno 889 osoba, odvedena je u logore i mjesta političke internacije u srednjoj i sjevernoj Italiji, među ostalim u pokrajinu Marche (Fabriano, Arcevia, Mondavio). Selo je spaljeno; prema hrvatskim i međunarodnim izvorima uništeno je 494 zgrade, od toga 370 kuća i 124 gospodarske zgrade.
Spomenik podhumskim žrtvama nalazi se na Grobničkom polju kod Sobola. Natječaj za njega 1968. je raspisala regionalna udruga SUBNOR, a prvu je nagradu dobio prijedlog kipara Šime Vulasa. Uređenje memorijalnog područja povjereno je arhitektima Dušku Rakiću i Igoru Emiliju. Spomenik je otkriven 12. srpnja 1970., točno 28 godina nakon zločina. Središnji je element betonski obelisk visok oko 22 metra, a sklop obuhvaća i dva ukopana amfiteatra te zid s imenima ubijenih. Na tom se mjestu i danas održavaju komemoracije, a spomenik je uvršten u međunarodnu bazu jugoslavenskih spomenika Spomenik Database.