Josip Bunjevac bio je hrvatski pravnik i političar koji je u kolovozu 1848. po nalogu bana Jelačića preuzeo vlast u Rijeci i bio banski povjerenik za Rijeku do 1850. Rođen je u Karlovcu 3. veljače 1797., a umro je u Jaškovcu kraj Karlovca 18. prosinca 1868.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Karlovcu, a pravo je studirao u Požunu (današnja Bratislava). Državnu službu započeo je 1816. pri Kotarskom sudu u Karlovcu, a od 1822. bio je kotarski sudac ponovno stvorene Severinske županije. Za narodnog preporoda pripadao je konzervativnom krilu Narodne stranke.
Godine 1848. ušao je u Sabor kao zastupnik samoborskog kotara. Kao podžupan Zagrebačke županije poslan je u svibnju i lipnju u Gorski kotar (Čabar, Grobnik) da smiri seljake pobunjene zbog neprovođenja novih agrarnih zakona. Nakon toga ban Jelačić poslao ga je da preuzme vlast u Rijeci, čija se promađarski i protalijanski usmjerena uprava opirala austrijskim vlastima. Bunjevac je 31. kolovoza 1848. ušao u Rijeku i pripojio je Hrvatskoj. Jelačić ga je 5. rujna 1848. proglasio banskim povjerenikom za Rijeku i riječki kotar. Od 5. listopada do 6. kolovoza 1850. upravljao je, osim Rijekom i kotarom, i cijelim Primorjem. Tada je vlast preuzela novoosnovana Riječka županija.
Za neoapsolutizma do umirovljenja 1861. bio je županijski predstojnik u Zagrebu. Objavio je spis Što želimo, a što da činimo (Zagreb, 1864., s njemačkim prijevodom iste godine). Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Dubovcu kraj Karlovca.